|
George Walker Bush polaže predsjedničku prisegu u siječnju 2001.
|
Četrdesettreći američki predsjednik George Walker Bush 20. siječnja, nakon osam godina, napušta Bijelu kuću. Njegovi prvi dani predsjednikovanja otpočeli su izbornom kontroverzom, a na kraju drugog mandata zemlja je u ratu i ekonomskoj recesiji. Gorki okus nakon predsjedničkih izbora 2000. godine, čijeg je pobjednika odredio Vrhovni sud, protezao se u prvim mjesecima Bushovog prvog manadata. Onda je došao 11. rujan 2001. godine. U žalosti i ljutnji, nacija je brzo stala uz svog predsjednika:
"Ja vas čujem, svijet vas čuje… ljudi koji su srušili ove zgrade uskoro će čuti sve nas" - doviknuo je predsjednik Bush newyorškim vatrogascima na ruševinama Svjetskog trgovinskog centra, nekoliko dana nakon terorističkih napada.
|
Predsjednik Bush na ruševinama Svjetskog trgovinskog centra
|
Bio je trenutak koji je na izvjestan način definirao dva predsjednička mandata Georga Busha. Predsjednik je postao 'čovjek s misijom': očuvati Ameriku sigurnom. "Na moju zapovijed američke oružane snage otpočele su napade na logore za obuku al-Qaidinih terorista i vojnih postrojenja talibanskog režima u Afganistanu" - objavio je George Bush početkom listopada 2001.
U roku od godinu dana, izrađeni su i planovi o o slanju američkih postrojbi na još jednu bojišnicu. U vrijeme kada je njegova popularnost bila na vrhuncu predsjednik Bush se odlučio za napad na Irak kako bi s vlasti uklonio Saddama Husseina:
|
Iračani gledaju smaknuće Saddama Husseina
|
"Ukoliko budemo čekali da se prijetnje ostvare, to će značiti da smo čekali predugo" - ovim je riječima predsjednik Bush objasnio svoje planove da napadne režim Saddama Husseina za koji je Bijela kuća tvrdila da posjeduje oružje za masovno uništavanje.
Nakon nekoliko desetljeća razgovora o taktici odvraćanja od napada, preventivni rat postao je opcija. Što je rat u Iraku duže trajao, predsjednikova popularnost je opadala.
|
Anthony Cordesman |
Stručnjaci za nacionalnu sigurnost kažu da povijest neće biti blaga prema ovom ratu. Komentirajući odluku Bijele kuće da se napadne Irak, Anthony Cordesman kaže: "Ne mislim da će ova administracija dobiti pozitivne ocjene, jer napravljeno je previše pogrešaka i mnogo je tog bilo temeljeno na ideološkim ciljevima." Rat je bijesnio kad je uragan Katrina pogodio, u kolovozu 2005.godine, američku obalu u Meskičkom zaljevu. Nasipi koji štite New Orleans popustili su a pokazalo se da vlada nije bila spremna za humanitarnu krizu ovakvih razmjera. Predsjednik Bush je iz zrakoplova prvi put vidio kakva je situacija na obali Meksičkog zaljeva, na povratku s odmora s ranča u Teksasu.
Dva tjedna kasnije obratio se naciji sa središnjeg trga u New Orleansu. "Amerikanci imaju pravo od svoje vlade očekivati učinkovitiji odgovor u ovakvim situacijama. Kad savezna vlada ne uspije uspuniti svoje obveze, ja – kao predsjednik – preuzimam odgovornost i za problem i za rješenje" - rekao je tom prilikom predsjednik Bush.
|
Milvertha Hendricks, 84, čeka na dolazak spasilačkih ekipa na stadionu u New Orleansu |
Ken Walsh, dugogodišnji izvjestitelj časopisa U.S. News and World Report iz Bijele kuće, kaže da je američko javno mnijenje vladin odgovor na Katrinu ocijenilo vrlo negativno: "Svi su pomislili – kako možete ostaviti ljude zatvorene na stadionu, na krovovima i ne pomoći im? Amerika je super sila koja zna kako se nositi s takvim krizama. Taj je imidž jednostavno – nestao!" Pustoš koju je iza ostavio uragan Katrina i ratne operacije u Iraku zasjenili su najveći uspjeh kojeg je Bushova administracija postigla izvan Amerike. Riječ je o borbi protiv AIDS-a. 2003.godine predsjednik Bush je pokrenuo program za borbu protiv te bolesti u Africi i drugdje čime je bilo osigurano liječenje za oko 10 milijuna ljudi.
Ken Walsh kaže da je američka pomoć siromašnim zemljama u borbi protiv AIDS-a 'vjerojatno najbolje što je predsjednik Bush učinio u proteklih osam godina': "To je velik uspjeh predsjednika Bush. On za to nije dobio dovoljno priznanja."
Kako su se približavali posljednji dani u Bijeloj kući predsjednik je postao nostalgičan. "Kada dođe vrijeme za odlazak, 20.siječnja, Laura i ja ćemo se vratiti kući u Teksas s vrijednim uspomenama na naše dane u Bijeloj kući. Osjećamo veliku čast što smo mogli služiti ovoj sjajnoj zemlji."
Zrakoplov koji će obitelj Bush vratiti u Teksas neće nositi ime "Air Force One", iako je riječ o jednom od dva Boienga 747 kojima se prevoze američki predsjednici, jer taj se koristi samo kad se u njemu vozi aktualni predsjednik.